NITI JEDNO DIJETE NE KASNI S GOVOROM ZATO ŠTO JE LIJENO ILI NE ŽELI GOVORITI. 

DIJETE NE GOVORI JER MU JE TO U OVOM TRENUTKU PRETEŠKO I TREBA POMOĆ ODRASLIH!

---

 

Da bi dijete govorilo ono mora znati komunicirati i imati razvijeno jezično razumijevanje.

Vrlo često roditelji imaju dojam da dijete sve razumije i da “samo” ne govori. Međutim, važno je razlikovati situacijsko od jezičnog razumijevanja. Naime, dijete može razumijeti svakodnevne izraze jer su vezane uz naučene situacije, npr. izraz “Idemo vani.” kada se oblače cipele ili “Idemo se kupati” u večernjim satima kada je dijete večeralo i sprema se na spavanje.  U ovim primjerima, dijete je naučilo da se aktivnost odvija na određen način te mu sama situacija pomaže razumijeti ono što govorite. U tim slučajevima govorimo o situacijskom razumijevanju. Međutim, da bi dijete govorilo ono mora imati razvijeno jezično razumijevanje. To znači da razumije riječi i rečenice neovisno o situaciji u kojoj se nalazi. Tako na primjer, jezično razumijevanje vidimo u situacijama kada djetetu kažemo “Daj mi loptu.” ili “Odi u sobu i donesi čarapu”, a da se pri tome ne igramo loptom i ne presvlačimo.      

Ukoliko Vaše dijete još uvijek nema razvijeno jezično razumijevanje važno je prvo poticati razvoj razumijevanja, a potom jezično izražavanje, odnosno govor jer dijete mora puno toga razumijeti prije nego počne govoriti.

Potičući razumijevanje istovremeno potičete i izražavanje.

 

KAKO POTICATI JEZIČNO RAZUMIJEVANJE?  

 

• Pojednostavite ono što govorite. Govorite djetetu jednom rječju ili kratkim frazama pri tome poštujući gramatiku hrvatskog jezika.
• Pričajte o onome što dijete zanima u tom trenutku. Uključite se u njegovu aktivnost i imenujte ono što radi, gleda, sluša. Imenujte sporo, razgovjetno, razigrano i jednostavno. Budite djetetu zanimljivi jer tako će se lakše, bolje I duže usmjeriti na ono što mu govorite!
• Ako dijete ne razumije što govorite, POKAŽITE mu što treba učiniti, npr. ako ste mu rekli “daj loptu” i dijete ne razumije, pokažite prema lopti i pokažite gestu “daj”.  
• Ukoliko dijete ne razumije kada mu pokažete gestom na predmet pokušajte mu pružiti fizičku pomoć da izvrši vaš nalog. U tom slučaju pomozite mu na način da ga odvedete do lopte, stavite mu je u ruku i uz ponavljanje upute “daj loptu” pomognete mu da vam da loptu.
• U poticanju djeteta usmjerite se na djetetovo razumijevanje, a ne na govor. U ovom trenutku puno je važnije da gradite djetetovo razumijevanje nego da inzistirate na govoru I ponavljanju!
• Budite zaigrani i uživajte u igri kako bi održali djetetovu pažnju i kako bi ga potaknuli da se igra s vama.

KAKO POTICATI JEZIČNO IZRAŽAVANJE?

 

U dobi od 16.mjeseci dijete bi trebalo koristiti jednu značenjsku riječ (npr. riječ “mama” uvijek kada se obraća mami i samo kada se obraća mami, ne i za druge potrebe).

U dobi od dvije godine dijete bi trebalo početi koristiti kratke dvosložne rečenice (npr. Daj vodu., Mama vidi., Tata pa pa. i sl.).

Ako je vaše dijete napunilo dvije godine i još uvijek ne govori ili govori tek nekoliko riječi nemojte čekati, DJELUJTE!

Mit je da dječaci progovaraju kasnije i da je u redu da dijete ne govori do 3. godine!  

 

Jezično izražavanje možete potaknuti tako da:

 

• ​​​​​​​​​​​​​​Učite dijete da imitira geste tijekom igre (npr. “daj pet”, pjesmice s pokretom i sl.) te da ga potaknete da bude aktivno, odnosno da nauči “napraviti svoj dio” tijekom igre.
• Potičite upotrebu gesti, npr “još”, “daj” te svakodnevnih gesti poput “jesti”, “piti”, “pa pa”  i sl.
• Potaknite dijete da imitira smiješne zvukove koje proizvodite, npr. zvuk auta, glasanje životinja, zvukove u prirodi.
• Kada pokušavate potaknuti dijete da ponovi riječ za vama koristite jednostavne, poznate riječi.
• U početku se usmjerite na riječi koje vaše dijete često treba, npr. nazive igračaka, hranu, piće, članove obitelji. Riječi za oblike, boje, slova, brojeve nisu važne djetetu koje kasni s progovaranjem!

 NEKOLIKO VAŽNIH “TRIKOVA”

 

IMENUJTE

Slijedite djetetove aktivnosti i igru i IMENUJTE sve što GLEDA (maca, da maca), SLUŠA (mobitel), ČINI (bacio si!), DIRA (kocka) i OSJEĆA (ljutiš se, sviđa ti se). Kad god možete, uključite se u njegove interese i pratite ih, imitirajte, razigrano ometajte. Kad ne možete, činite to barem prateći i imenujući kako promatrate djetetove aktivnosti. Zamislite da ste u mraku i da dijete ima ručnu lampu i ono je usmjerava kamo ono želi, a vi pratite imenovanjem sve što dijete osvjetli svojom pažnjom. Pri tome mu NEMOJTE DAVATI UPUTE o tome što da radi već ga samo slijedite, toplo ga podržavajući u aktivnostima.

Imenujte:

• Sporo
• Razgovjetno
• Razigrano (pjevno)
• S malo riječi (u početku jednu, zatim dvije ili više, ovisno o tome koliko dijete može razumjeti)
• Postupno možete proširivati iskaze riječ po riječ (diraš macu, zvoni mobitel, bacio si kocku, ljutiš se na tatu).

 

IZBJEGAVAJTE PITANJA

 

Postavljanje pitanja „Što je to?“ ili “Kako se to kaže?” neće imati korisnog učinka na djetetovo razumijevanje i govorenje, a proces komunikacije u tom slučaju nije poticajan već više nalikuje na ispitnu situaciju. Postavljanje pitanja neće potaknuti dijete da izgovori riječi, jer je vjerojatno ne zna izgovoriti. Neprestano postavljanje pitanja i provjeravanje zna li dijete nešto reći, može kod djeteta stvoriti nelagodu jer ne može udovoljiti zahjevu roditelja i okoline. Dodatno, ovakvim pristupom se stvara nelagoda i kod okoline jer ne uspjevaju polučiti rezultat, odnosno potaknuti dijete na govor.

Kada dijete u ruci ima loptu i nosi je, umjesto pitanja „Što to imaš?”, puno je učinkovitije reći „Lopta! Loptu imaš!“, a kada je baci dodati „Bacio si loptu! Opa!“. Dijete tada u pravom trenutku i na pravi način dobiva korisne informacije o onome što upravo ima, gleda, čini i čuje, više puta, na različite načine. Ako to radimo često, to ima vrlo povoljan učinak na djetetovo razumijevanje, ali ga i uči da je mami i tati vrlo važno ono što ono radi i postupno ga čini aktivnijim u socijalnoj interakciji. Pitanja u svrhu traženja djetetovog mišljenja postavljajte i dalje, ali koristeći obilje gesti i pokreta koji će djetetu pomoći da lakše razumije. Dijete svakodevno stavljajte u situacije da bira.

 

DAJTE DJETETU PRILIKE DA BIRA

 

Djetetu svakodnevno omogućite da radi izbor između različitih igračaka, odjeće, hrane, pića. Primjerice, uzmite ujutro u svaku ruku po jednu majicu i široko ih razmaknite te pitajte dijete koju želi obući. Nekoj djeci će biti teško raditi izbor, ali je vrlo bitno da ga nauči stoga mu treba pružiti mnoštvo mogućnosti i iskustva i pri tome mu pomoći. Ako dijete ne razumije što želite od njega, stavite mu pred izbor majicu koju jako voli i onu za koju znate da je ne voli ili igračku koju jako voli i onu za koju ste sigurni da je ne voli i pitajte ga kratko: „ovo ili ovo (imenujući)?“ i pri tome podignite jedan po jedan imenovani predmet. Ako dijete ne poseže ni za jednim, neka druga osoba stane iza njega i pomogne mu da izabere željeni predmet (oblikujući kažiprst).

 

UPOTREBLJAVAJTE GESTE

 

Kada dijete poseže za nečim što mu se jako sviđa neka netko stane iza djeteta i njegovom rukom napravi gestu „daj“ (vodeći njegovu ruku da okrene ispruženi dlan), a pri tome i kaže DAJ. Onaj koji ima željeni predmet tada treba imenovati željeni predmet i dati ga djetetu. Vrlo je važno to činiti u pravom trenutku, odnosno onda kada ste sigurni da dijete jako želi predmet koji imate.

Potičite i druge geste u svakodnevnim situacijama, npr. pa-pa, još, gotovo, jesti, piti...

 

UČINITE DIJETE KOMUNIKACIJSKIM AKTIVNIM

 

Uključite ga u pjesmice uz puno pokreta, uzvika, upečatljivih završetaka. Kad mu je pjesmica potpuno poznata, dajte mu priliku da je ono završi tako da ga ČEKATE. U početku neka čekanje bude sasvim kratko, a onda polako možete i produžiti čekanje.

Činite aktivnosti u ja-pa-ti obliku (sad tata, sad Roko). Činite to sa svakodnevnim kućanskim poslovima, s igračkama na navijanje, loptom ili se jednostavno uključite u neku njegovu aktivnost koja mu je jako draga.

Ne očekujte od djeteta odmah riječ. U početku neka njegova zadaća bude da završi pjesmicu s naučenim pokretom, a zatim s imitacijom sloga i na posljetku s rječju. Važno je da ciljevi budu mali, stupnjeviti i dostižni kako bi dijete bilo motivirano i kako bi i vi vidjeli napredak i bili ustrajni u poticanju.

 

SLIKOVNICE

 

Mala djeca s jezično-govornim kašnjenjem često nemaju dovoljno pažnje i interesa za čitanje slikovnica.

Ukoliko je djetetovo razumijevanje slabije, birajte jednostavne slikovnice, s malo sadržaja po stranici, jasnih ilustracija. U početku je najbolje koristiti slikovnice s fotografijama, jer će dijete na taj način lakše povezati da stvarni predmet kojeg poznaje iz svoje svakodnevnice može biti prikazan i u slikovnici.

 Malom djetetu rijetko odgovara čitanje cijelog sadržaja (možda ponekom djetetu koje jednostavno uživa u pjevnosti vašeg glasa) jer nema ni dovoljno pažnje ni dovoljnu vještinu jezičnog razumijevanja. Učinkovitije je čitanje prilagoditi djetetu.

Nekada je sasvim dovoljno pratiti djetetov pogled po slikovnici i imenovati ono što dijete gleda i pokazivati to prstom.

Ako vam dijete dopusti, oblikujte njegov prstić u pravcu slike koja je izazvala pažnju i imenujte jednom riječju ono što je prikazano.

Umjesto čitanja teksta imenujte ono što vidite na slikama i pri tome pokazujte kažiprstom. Ako dijete može slijediti i ima interes tada kratkim rečenicama opisujte likove i radnje. Dramatizirajte sadržaj i koristite govorne vrednote (budite glasni i tihi, brzi i spori, začuđeni, prestrašeni, sretni…) jer ste na taj način djetetu zanimljiviji i duže zadržavate njegovu pažnju. Pokušajte više dana za redom čitati istu slikovnicu kako bi dijete imalo vremena naučiti ono što mu pokazujete i govorite te kako bi se s vremenom i samo uključilo pokazivanjem slika ili pričanjem priče.

Ne zaboravite, najlakše i najbolje se uči ono što smo doživjeli. Pa tako, ako je dijete u stvarnosti vidjelo mačku, dodirnulo je, nahranilo je, pobjeglo od nje, stvorilo je doživljaj koji je duboko urezan u njegovo pamćenje. Sve to će se aktivirati u trenutku kada dijete vidi macu u slikovnici i pomoći mu da zapamti riječ “maca” i s vremenom je i sam počne koristiti.