SAVJETI ZA POTICANJE KOMUNIKACIJE

   
SJEDNITE POKRAJ DJETETA I PAŽLJIVO GA PROMATRAJTE

 

Kada vaše dijete nešto čini, gleda, sluša, pažljivo ga promatrajte kako biste naučili što više o njegovim interesima i naklonostima, o tome koji ga podražaji umiruju, koji uzbuđuju, koji uznemiruju, a koje možda teško podnosi. Zapisujte što vaše dijete jako voli, bilo da su to aktivnosti, igre, mjesta, hrana, piće ili podražaji. To će biti jako važno za trenutke kada mu se želite približiti komunikacijski. Ako s djetetom radite aktivnosti koje ono jako voli, primjerice ljuljate ga, veća je vjerojatnost da ćete ga uspjeti potaknuti na komunikaciju tako da zaustavite ljuljanje i pričekate njegovu reakciju. Zbog toga je za početak važno mirno i zainteresirano promatrati dijete u svakodnevnici kako biste znali s kojim aktivnostima započeti.

 

KOMENTIRAJTE ONO ŠTO VIDITE IZ DJETETOVE PERSPEKTIVE

 

Promatrajte djetetove aktivnosti i igru i IMENUJTE sve što GLEDA (maca, da maca), SLUŠA (mobitel), ČINI (bacio si!), DIRA (kocka) i OSJEĆA (ljutiš se, sviđa ti se). Kad god možete, uključite se u njegove interese nenametljivo i imitirajte ih, cijelo vrijeme imenujući. Ako se ne možete uključiti u djetetovu aktivnost fizički, samo promatrajte i imenujte dok promatrate. Kako? Zamislite da ste u mraku i da dijete nosi lampu koju usmjerava kamo ono želi, a vi pratite imenovanjem sve što dijete osvjetli svojom pažnjom. Pri tome mu NEMOJTE DAVATI UPUTE o tome što da radi već ga samo slijedite, toplo ga podržavajući u aktivnostima.

 

Imenujte:

• sporo
• razgovjetno
• razigrano (pjevno)
• s malo riječi (u početku jednu, zatim dvije ili više, ovisno o tome koliko dijete može razumjeti)
• postupno proširujte iskaze na dvije riječi (macu diraš, zvoni mobitel, bacio si kocku, ljutiš se na tatu).

 

IZBJEGAVAJTE PITANJA

 

Postavljanje pitanja „Što je to?“ neće imati korisnog učinka na djetetovo razumijevanje i govor, a proces komunikacije u tom slučaju nije poticajan već više nalikuje na ispitnu situaciju. Pitanja neće potaknuti dijete da izgovara riječi, ali mu mogu stvoriti nelagodu jer ne može udovoljiti zahtjevu roditelja i okoline. Možda će djetetu biti svejedno, ali će se tada stvoriti nelagoda kod vas jer niste polučili očekivani rezultat. Kada dijete u ruci ima loptu i nosi je, umjesto pitanja „Što to imaš?“, puno je učinkovitije reći „Lopta! Loptu imaš!“, a kada je baci dodati „Bacio si loptu!“. Dijete tada u pravom trenutku i na pravi način dobiva korisne informacije o onome što upravo ima, gleda, čini i čuje, više puta, na različite načine. Ako to radite učestalo, to će imati vrlo povoljan učinak na djetetovo razumijevanje, ali ga i uči da je mami i tati vrlo važno to što ono radi i postupno ga čini aktivnijim u socijalnoj interakciji. Naravno, ovo se odnosi na ono vrijeme kada se dijete igra ili šeta. U svakodnevnim aktivnostima kao što su oblačenje, hranjenje, kupanje i sve ono što dijete treba napraviti svakodnevno uz vašu pomoć, a naravno i vodstvo, vi aktivno vodite. I tijekom tih aktivnosti također Iimenujete sve što je u djetetovom fokusu pažnje.

 

IMITIRAJTE DJETETOVE AKTIVNOSTI

 

Nakon što ste sigurni da znate što je to što vaše dijete jako voli i u čemu rado sudjeluje, vrijeme je da se i vi pridružite toj aktivnosti koju je ono izabralo. Ako dijete pri tome ima neki predmet, nemojte ga uzimati nego uzmite isti ili sličan i radite isto ono što i dijete. Ako dijete ode od vas, odite za njim i imitirajte ga i dalje. Ipak, nemojte imitirati one aktivnosti koje ne želite da dijete ponavlja, odnosno njegova nepoželjna ponašana kao što su bacanje, stavljanje predmeta u usta i slično. Imitiranje povećava vjerojatnost da će vas dijete više opažati, gledati i da ćete češće izazvati njegovu reakciju. Cijelo vrijeme pazite da ne preuzmete inicijativu i ne vodite igru. Strpljivo promatrajte, imenujte i imitirajte. Kada se ukaže prilika, razigrano ometajte djetetovu aktivnosti i zatim mu opet prepustite inicijativu. Primjerice: dijete vrti kola na autiću. Vi imenujete “vritiš, vrtiš, vrtiš brzo”. Uzmete drugi autić i radite isto to i pjevno imenujte “vrtim, vrtim kola ja, vrtiš, vrtiš kola ti!”. Ne morate se truditi biti jako kreativni. Što jednostavnije koristite i aktivnosti i imenovanje, to će dijete imati više koristi od toga. Ako dijete nećete time naljutiti pokušajte mu nježno prići i dok vrti kola vi mu razigrano priđite i zaustavite vrtnju tako što ćete razigrano viknuti “stop!”. I zatim ga pustiti da dalje vrti. Razigrano ometanje se mora odvijati tako što ćete zaista biti prirodno zaigrani i opušteni i što nećete sjesti na pod pokraj djeteta da ga podučite kako se, primjerice, autićem igra tako da ga se vozi, a ne tako što ga se okrene i vrte mu se kola. Njegovo vrtenje je ovdje aktivnost koja će ga motivirati na igru jer to voli raditi, a vaše zaigrano ometanje u pravom trenutku povećava vjerojatnost za djetetovom reakcijom komunikacijskog karaktera.

 

POTIČITE I ČEKAJTE KOMUNIKACIJSKI POGLED (KONTAKT OČIMA)

 

Maknite ono što dijete treba VAN DOHVATA RUKE, ali tako da ono može VIDJETI to što treba. To može biti bočica s vodom ili omiljena igračka. Kada dijete na uobičajeni način želi doći do tog predmeta (penje se, diže vašu ruku) uzmite predmet s police, čučnite NA DJETETOVU RAZINU držeći predmet U BLIZINU OČIJU govoreći  „Hoćeš (imenujte predmet)?“ i čekajte djetetov pogled. Čim vas pogleda (pa makar i na kratko) dajte mu predmet. Pri tome pokažite oduševljenje kao da vam je dijete reklo „daj“ i imenujte željeni predmet („daaa, evo čokolada/voda/lopta!“).

 

• Ukoliko se igrate neke motoričke igre (bacanje u zrak, vrtenje, škakljanje, ljuljanje u plahti...) ili pjevate omiljene pjesmice i vidite da je dijete jako zainteresirano i sigurni ste da želi nastavak, ZASTANITE i PRIČEKAJTE da vas pogleda. Čim vas pogleda nastavite s aktivnošću ili s pjesmom.
• Upotrijebite u istu svrhu balone od sapunice, balone na napuhavanje, loptu, ili bilo koju aktivnost koja se djetetu sviđa.
• Kada se igra igračkama (na primjer slaže kockice) uzmite dijelove i motivirajte ga da vas aktivno traži jedan po jedan. Čekajte njegov pogled i tada mu odmah dajte što želi.
• Kada jede hranu koju jako voli, napravite od toga „komunikacijsku vježbicu“. Primjerice jedan red čokolade podijelite na kockice i čekajte da vas dijete pogleda kako bi dobilo još jedan komadić.
   

PODUČITE DIJETE DA KORISTI GESTE

Ako lako dobijete djetetov POGLED, vrijeme je da potičete GESTU. Kada dijete poseže za nečim što mu se jako sviđa neka netko stane iza djeteta i njegovom rukom napravi gestu „daj“ (svojom rukom vodeći djetetovu ruku da okrene ispruženi dlan), a ta osoba neka pri tome i kaže DAJ. Osoba koji ima željeni predmet tada treba pokazati oduševljenje i dati djetetu željeni predmet imenujući ga. Važno je to učiniti brzo kako bi dijete povezalo svoju komunikaciju (gestu daj) s njenom posljedicom, odnosno našom aktivnošću (dobivenim predmetom). Isto tako je važno to činiti u pravom trenutku, odnosno onda kada ste sigurni da dijete jako želi predmet koji imate. Ukoliko odustane i izgubi volju za tim predmetom, vi krenite dalje za djetetom u potragu za novim predmetima i aktivnostima i iskoristite ih za komunikaciju.  Uvijek je važno pratiti djetetove interese.

 

POTIČITE POKAZNU GESTU (POKAZIVANJE KAŽIPRSTOM)

 

Pokazivanje prstom znak je tzv. združene pažnje, važne socio-kognitivne vještine koja je preduvjet uspješne socijalne komunikacije. Prst koristite sami što češće u raznim situacijama. Svojim prstom pokazujte ono što dijete gleda, ono što mu je u okolini izazvalo pažnju (određenu ilustraciju u slikovnici, psa koji prolazi, kamen koji je pao u more, motor koji je čuo). Kada ste u mogućnosti to napraviti prirodno, oblikujte djetetov prstić u gestu pokazivanja ako je već usmjerilo svoju pažnju i živahno imenujte ono što dijete gleda. Kada zajedno pušete balone od mjehurića, puckajte ih svojim kažiprstom i vodite dijete da ih pucka svojim i pri tom izgovarajte kratko „puc“, „bum“ i sl.

 

KORISTITE JA-PA-TI AKTIVNOSTI

 

I ovdje je važno da koristite aktivnosti koje dijete voli, a za početak i da ih koristite tijekom kratkih aktivnosti. Ako dijete gradi toranj od kockica ubacite se tako da jednu kockicu složi dijete, pa jednu vi. Razigrano se izborite za svoj red tako da kratko zadržite djetetovu ruku i kažete “Sad ja!”, a zatim mu brzo prepustite red i kažete “Sad ti!”. Polako prijeđite na nešto duže aktivnosti (ja sviram, ti sviraš (bubanj, ksilofon…) ili ja lovim ribicu, ti loviš ribicu u igri na magnete. Sada je vrijeme da i vi I dijete koristite isti “alat” pa tako možete koristiti istu udicu za pecanje ili istu palicu za bubanj jer ste možda već neko vrijeme vježbali gestu “daj”. Na ovaj način dijete polako uvodite u divni komunikacijski ping-pong koji će se u početku možda sastojati od dva dodavanja, ali s vremenom se možete nadati pravoj maloj partiiji.

 

KORIŠTENJE SVAKODNEVNIH RUTINA

 

Svakodnevne rutine su aktivnosti hranjenja, oblačenja, obavljanja higijene, ali to mogu postati i pjesmice i neke, samo vaše, motoričke igrice. To su sve one aktivnosti koje se ponavljaju svaki dan uvijek na isti način. Rutine su izvrstan način za poticanje komunikacije jer su djetetu poznate i predvidljive. Ako dijete zna da kod sapunanja tijela uvijek pjevate istu pjesmicu i sapunate ga istim redom (Pjenica na rame, pjenica na ruku, pjenica na rame, pjenica na ruku! Trljam trbuh, trljam leđa!) i pri tome koristite djetetovu omiljenu rukavicu – u toj aktivnosti će dijete uživati i aktivno sudjelovati. Iščekivat će nastavak ako zastanete. Ubacujte pauze i zaigrano gledajte u dijete. Modelirajte, fizički ga vodite i čekajte da upotrijebi sva komunikacijska sredstava koja smo do sada spominjali (pogled koji kaže “ajde nastavi”, pokaznu gestu “tu me sapunaj” ili gestu “daj” ako želi samo uzeti rukavicu i sapunati trbuh).
Ako dijete ne voli kupanje i vrišti na sam zvuk tuša, onda razmišljajte o drugim rutinskim aktivnostima kroz dan u kojima vaše dijete možda rado sudjeluje kao što je pranje zubi, odlazak na spavanje, spremanje prije odlaska vani, postavljanje stola prije jela.
Ako dijete voli glazbu, uključite u vašu rutinu pjesmice s pokretom koje možete prvo gledati i naučiti pa onda pjevati djetetu uz puno uzvika i zamiljivih završetaka (link na PJESMICE S POKRETOM – Uz glazbu rastemo https://www.youtube.com/watch?v=nFVf-NZOYqo). Kad je pjesmica djetetu potpuno poznata, dajte mu priliku da je ono završi tako da ga ČEKATE. U početku neka čekanje bude sasvim kratko, a onda ga polako možete i produžiti. Nakon nekog vremena možete pokušati raditi pauze i prije kraja svakog stiha veselo iščekujući raširenih očiju, podignutih obrva, sa osmjehom na licu, usnama nagoviješćujući izgovor glasa koji slijedi.
U svakodnevnim rutinskim kućanskim poslovima možete koristiti aktivnosti u ja-pa-ti obliku ako ste ih već koristili kroz igru. Pa tako možete vući rublje iz perilice (sad tata, sad Ante). Činite to sa svakodnevnim kućanskim poslovima, s igračkama na navijanje, loptom ili se jednostavno uključite u neku djetetovu aktivnost koja mu je jako draga.
Pazite da u aktivnostima koristite intenzitet i tempo glasa koji će djetetu biti ugodan. Ako pričate glasno i koristite visoku frekvenciju govora nekoj djeci to može predstavljati senzorički preplavljujuće iskustvo.

 

DAJTE DJETETU PRILIKE DA BIRA

Djetetu svakodnevno omogućite da radi izbor između različitih igračaka, odjeće, hrane, pića. Primjerice, uzmite ujutro u svaku ruku po jednu majicu i široko ih razmaknite te pitajte dijete koju želi obući. Nekoj djeci će biti teško raditi izbor, ali je vrlo bitno da to nauči stoga mu treba pružiti mnoštvo mogućnosti i iskustva i pri tome mu pomoći. Ako dijete ne razumije što želite od njega, stavite mu pred izbor majicu koju jako voli i onu za koju znate da ne voli ili igračku koju jako voli i onu za koju ste sigurni da ne voli te ga pitajte kratko:  „Ovo ili ovo (imenujući)?“ i pri tome podignite jedan po jedan imenovani predmet. Ako dijete ne poseže ni za jednim, neka druga osoba stane iza njega i pomogne mu da izabere željeni predmet (oblikujući kažiprst).

 

IGRA

 

• REDUCIRAJTE/SMANJITE IGRAČKE koje su djetetu dostupne. Spremite 2/3 igračaka pa ih izmjenjujte svakih par tjedana. Ponudite igračke koje se mogu staviti u međusoban odnos. Ako uočite stereotipnu igru (besciljno baratanje predmetima na uvijek isti način) pokušajte se uključiti i dati igri smisao. Primjerice ako dijete vrti kola na autiću, vrtite ih i vi, pri tome imitirajte zvuk auta koji vozi, pokušajte se svojim autićem sudariti s njegovim. Cilj je dobiti bilo kakvu reakciju od djeteta. I ljutnja je bolja od nikakve reakcije. Tada dobijete priliku da imenujete njegov osjećaj i kažete „Ljutiš se!“ te time pomažete djetetu da prepoznaje svoje osjećaje.
• Kada god možete uključite se u djetetovu aktivnost. Imitirajte što ono radi, čekajte njegovu reakciju. Razigrano ga ometajte, ponudite nove ideje u igri. Nudite u igri aktivnosti iz svakodnevnog života koju su djetetu već poznate. Nemojte se bojati agresije u igri. U igru uvijek ubacite aktivnosti u „ja pa ti“ obliku. To je obrazac koji imitira komunikacijski i u kojem dijete uči važnu vještinu čekanja. To možete činiti kroz jednostavne aktivnosti ubacivanja stvari u posudu ili dodavanje loptom, ali i složenijim aktivnostima. Kako dijete postaje vještije u čekanju svoga reda, možete uključiti i treću osobu u igru.

 

SLIKOVNICE

 

Mala djeca s kašnjenjem u komunikacijskim vještinama često nemaju dovoljno pažnje i interesa za čitanje slikovnica.
Birajte jednostavne slikovnice, s malo sadržaja po stranici, jasnih ilustracija. U početku je najbolje koristiti slikovnice s fotografijama, jer će dijete na taj način lakše povezati da stvarni predmet kojeg poznaje iz svoje svakodnevnice može biti prikazan i u slikovnici.
 Malom djetetu rijetko odgovara čitanje cijelog sadržaja (možda ponekom djetetu koje jednostavno uživa u pjevnosti vašeg glasa) jer nema ni dovoljno pažnje ni dovoljnu vještinu jezičnog razumijevanja. Učinkovitije je čitanje prilagoditi djetetu.
Nekada je sasvim dovoljno pratiti djetetov pogled po slikovnici i imenovati ono što dijete gleda i pokazivati to prstom.
Ako vam dijete dopusti, oblikujte njegov prstić u pravcu slike koja je izazvala pažnju i imenujte jednom riječju ono što je prikazano.

Umjesto čitanja teksta imenujte ono što vidite na slikama i pri tome pokazujte kažiprstom. Ako dijete može slijediti i ima interes tada kratkim rečenicama opisujte likove i radnje. Dramatizirajte sadržaj i koristite govorne vrednote (budite glasni i tihi, brzi i spori, začuđeni, prestrašeni, sretni…) jer ste na taj način djetetu zanimljiviji i duže zadržavate njegovu pažnju. Pokušajte više dana za redom čitati istu slikovnicu kako bi dijete imalo vremena naučiti ono što mu pokazujete i govorite te kako bi se s vremenom i samo uključilo pokazivanjem slika ili pričanjem priče.

Ne zaboravite, najlakše i najbolje se uči ono što smo doživjeli. Pa tako, ako je dijete u stvarnosti vidjelo mačku, dodirnulo je, nahranilo je, pobjeglo od nje, stvorilo je doživljaj koji je duboko urezan u njegovo pamćenje. Sve to će se aktivirati u trenutku kada dijete vidi macu u slikovnici i pomoći mu da zapamti riječ “maca” i s vremenom je i sam počne koristiti.